Izvor Oreb, hrvatski slikar, kipar i pjesnik (Vela Luka, 7.11.1946). U Splitu je maturirao na kiparskom odjelu, izučio je obradu drva, kamena i metala. Godine 1966. dolazi u Zagreb, gdje je na Pedagoškoj akademiji diplomirao u grupi likovnih umjetnosti. Upisuje ALU u Zagrebu kiparski odjel u klasi profesora Grge Antunca. 1972. diplomirao je u klasi profesora Valerija Michielija i primljen je u majstorsku radionicu prof. Frane Kršinića, gdje ostaje do 1978. godine.

1990. izdao je knjigu dijalektalne poezije “Lanterna na škoju”, a 1995. modelira spomenik fra Grgi Martiću, koji je postavljen u Posušju. Do danas imao preko 50 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Široj javnosti je poznat po svojim magličastim, sanjanim slikama krajobraza otoka Korčule i Kornatâ, a pokoji puta i Zagreba. Od 1980-ih slika marine i primorske krajolike, uglavnom otoka Korčule i rodne Vele Luke, smirena kolorita i lirskog ugođaja.

Piše pjesme na velolučkoj čakavici. Pjesme uglazbljuju Zdenko Runjić, Rajko Dujmić, Krešimir Magdić, Dinko Fio, Jure Perdija i drugi. 1990. objavljuje zbirku pjesama Lanterna na Škoju. 1995. počinje ilustrirati natječajne priče u “Večernjem listu”. 1997. s Emilijom Karlavaris napisao scenarij za dramsku TV seriju Kukavičje jaje (za redatelja D. Marušića). 1999. objavljuje zbirku poezije I suza mi pade i knjigu (koautorica Emilija Karlavaris) Vrag odni šalu s tri komedije: Kušin, Sat povisti, Oporuka.

U kiparstvu je također značajno ime, a najviše je radio u drvu. U različitim materijalima oblikovao je punu i reljefnu plastiku snažna ekspresivna izraza čiste i istančane modulacije. Poznat je i po graditeljskom djelu, kamenom kaštelu kojeg je osmislio sa svojom suputnicom iz studentskih dana, Emilijom Karlavaris.
Živi i radi u Zagrebu i Veloj Luci.